Informirajte se, upišite svog psa u bazu ljubimaca donora!

Neka i vaš pas postane heroj,
upišite ga u bazu ljubimaca donora i zajedno pomozite
da niti jedan pas u Hrvatskoj ne ostane bez krvi kad je to najnužnije.

Baza ljubimaca donora krvi s kontaktima i lokacijama, posloženih prema kilaži i starosti te sa svim potrebnim napomenama nalazi se na www.ljubimci-donori.com još od 2013. godine. Korištenje baze je jednostavno, pronađete najbližeg donora po lokaciji te onog koji vam odgovara kilažom, jer veći psi trebaju više krvi što im može donirati veći pas, te nazovete direktno vlasnika na broj telefona koji je naveden u bazi. Brzo, jednostavno i puno učinkovitije od traženja donora po Facebook objavama i grupama.
Ipak, puno vlasnika pasa još uvijek ne za za njeno postojanje i najčešće to saznaju kad dođu u situaciju da traže donora po Facebook objavama, grupama i stranicama. U trenutku kad pas zatreba transfuziju krvi, svaka je sekunda bitna i može biti ključna. Zašto onda gubimo vrijeme jer nismo informirani? Kroz Facebook stranicu @ljubimci.donori i Instagram @ljubimci.donori pokušavamo potaknuti vlasnike pasa da se informiraju na vrijeme, da nauče kako koristiti bazu donora, da podijele informaciju o bazi s drugim vlasnicima pasa te ono najvažnije – da upišu svoje pse koji zadovoljavaju uvjete za donora u bazu i tako budu nekom drugom psu spas na dohvat mobitela.

Najveći izazovi s kojima se susrećemo su manjak donora i problem kad ljudi nisu informirani o bazi i kako se ona koristi.
Donori su nužni jer što ih je više to je manja vjerojatnost da će svi biti onemogućeni dati krv jer su dali nedavno, a nažalost – i to se događa. Nisu uvijek svi spremni, neki su na putu, neki su bolesni pa ne mogu trenutno uskočiti, nekima su vlasnici onemogućeni u trenutku kad nekome zatreba donor. I baš zato je od ključne važnosti za funkcioniranje baze da se u njoj nalazi što veći broj donora iz svih krajeva Hrvatske. Zato stalno pozivamo na upisivanje novih donora. Sve informacije o tome koji psi mogu biti donori dostupne su na stranici http://ljubimci-donori.com/moze-li-moj-pas-biti-donor-krvi/. Samo zamislite da baš vašem psu treba krv, a niti jedan donor nije dostupan? Ako vaš pas i ne odgovara uvjetima za donora, ne znači da vi ne možete ništa učiniti po tom pitanju. Odgovornost svih nas kao vlasnika pasa je da podijelimo informaciju o bazi te da pozovemo druge koji mogu biti donori da se u nju upišu.
Ako vaš pas zatreba donora a vi ne znate za bazu, proces traženja donora traje puno duže. Iz iskustva zamo da ljudi u toj stresnoj situciji krenu prvo zvati redom prijatelje i pisati po Facebook grupama da im treba donor. Nisu svi od 0-24 na Facebooku i mnogi koji bi vam i mogli pomoći ne vide te objave na vrijeme, nisu svi u svim grupama – ali jesu uz mobitel! Zato je baza napravljena tako da donora pronađete sami i nazovete odmah.
Dodatni je problem štmo mnogi vlasnici pasa kad i saznaju za bazu donora šalju nama poruke na društvenim mrežama s opisom gdje kad i kakvog donora trebaju, očekivajući da ćemo im ga mi poslati. Baza ljubimaca donora nije Glovo ili Wolt pa da vi naručite, a mi šaljemo. Ako i saznate za bazu, a ne znate kako se ona koristi – jednako se gubi dragocijeno vrijeme do pronalaska i dolaska donora.

Informirajte se na vrijeme, jer kad vašem psu već treba donor vi trebate biti spremni osigurati ga u najkraćem roku. Naš je cilj da niti jedan pas ne strada samo zato što nije mogao dobiti prijeko potrebnu transfuziju, ali za postizanje tog cilja trebamo pomoć SVIH vlasnika velikih i malih, zdravih i bolesnih pasa i svih koji vole životinje jer samo dijeljenjem informacija i educiranjem vlasnika možemo pomoći svim dlakavcima koje toliko volimo.
I da, jedna zanimljiva informacija za kraj – psi mogu donirati krv i mačkama, a hrabri donori iz naše baze to su učinili već više puta. Pridružite im se!

MOŽE LI MOJ PAS BITI DONOR KRVI?

Veterinari svakodnevno u liječenju pasa i mačaka dijagnosticiraju patološka stanja u kojima postoji potreba za transfuzijom pune krvi ili pojedinih komponenata krvi. Kako u Hrvatskoj ne postoji banka krvi, ono s čime se najčešće susrećemo jest transfuzija pune krvi netom uzete od psa donora.

Bolesna stanja koja dovode do potrebe za transfuzijom obično su hitna stanja te je idelanog donora potrebno naći u što kraćem roku.

Ne može svaki pas biti donor krvi!

Odabir prikladnog donora prvi je korak u izvedbi sigurne te djelotvorne transfuzije. Psi donori su psi u dobi 1 do 8 godina koji nikada nisu osobno primili transfuziju krvi. Njihov temperament trebao bi biti miran, staložen i trebali bi biti tjelesne građe koja omogućuje lak pristup krvnim žilama iz kojih se uzima krv. U situacijama kada pas donor nije miran i kooperativan pas, uobičajena praksa veterinara je takvog psa umiriti upotrebom sedativa kako bi proces uzimanja krvi bio korektno i u što kraćem vremenu odrađen. Donori moraju biti slobodni od bilo koje zarazne bolesti te redovito cijepljeni i dehelmintizirani. Ukoliko su tek cijepljeni, donirati krv mogu tek 14 dana nakon cijepljenja. U momentu darivanja ne smiju uzmati nikakve lijekove. Gravidne ženke nisu prikladni donori jer proces uzimanja krvi može predstavljati veliki stres za kuju kao i za štenad. Poželjna pasmina za darivatelja krvi svakako su hrtovi zbog visoke vrijednosti hematokrita, njihovog temperamenta te vitkog vrata.

Nakon što veterinar utvrdi da je pas odgovorajući donor učiniti će kompletni klinički pregled kako bi se uvjerio da životinja nije potencijalno bolesna. Ukoliko zamijeti znakove moguće bolesti, neće dozvoliti da pas donira krv. Svaki pas sa povišenom tjelesnom temperaturom moguće nosi infekt koji se transfuzijom može prenijeti na psa koji treba krv primiti. Krvna slika je obavezna prije svakog darivanja kako bi veterinar osigurao da pas zaista može donirati određenu količinu krvi. Hematokrit ne bi smio biti manji od 40%, hemoglobin ne manji od 13 g/dL, a broj trombocita veći od 200 x103/μL. Također potrebno je odrediti količinu proteina u krvi donora.

Psi mogu donirati krv jednom u 3 tjedna, a količina koju mogu dati iznosi 19-22ml/kg psa. Pas težak 25 kg može darovati 450 ml krvi što je potrebna količina da napuni komercijalno dostupne vrećice za sakupljanje krvi. Postupak uzimanja krvi relativno je brz, te kod uzimanja krvi iz vratne vene ne traje duže od 5-10 minuta. Potrebe su 2-3 stručne osobe kako bi se postupak izveo korektno.

Psa donora potrebno je nakon uzimanja krvi zadržati pod nadzorom veterinara barem pola sata zbog mogućih znakova hipotenzije. Također, uputno je tim psima nadoknaditi uzeti volumen krvi upotrebom kristaloidnih tekućina (infuzija) kroz kratak period.

Ukratko:

  • Pas donor ima između 1 i 8 godina
  • Tjelesne je težine 25 kg ili više
  • Dobrog je zdravstvenog stanja
  • Redovito je cijepljen protiv zaraznih bolesti
  • Redovito je čišćen protiv unutarnjih nametnika te je zaštićen protiv buha, krpelja i komaraca/papatača
  • Ne uzima nikakve lijekove osim gore navedenih
  • Nikada nije bolovao od bolesti koje se prenose krvlju (babezioza/anaplazmoza/borelioza/erlihioza/lišmanijoza/dirofilarioza)
  • Nikada nije osobno primio transfuziju krvi
  • Građe je koja omogućuje lako dostupne vratne vene ili vene prednjih ekstremiteta
  • Dobrog/mirnog temperamenta
  • Ima predanog vlasnika

Mirna Kadivc, dr.med.vet. /Veterinarska klinika Kreszinger

I životinje trebaju donore

Osobno ne poznajem ni jednog vlasnika psa ili mačke koji na sebe gledaju kao „vlasnike“ ili na životinju kao „vlasništvo“. Kad pričaju o svojim ljubimcima, oslovljavaju ih kao svoje članove obitelji i tako ih tretiraju. Samo što rijeko koji čovjek razmišlja o bolesti ili nesreći svojeg ljubimca dok se ona ne dogodi, a kad se dogodi trči se veterinaru, plaćaju se operacije, zahvati i razni potrebni tretmani… Problem je što rijetko tko razmišlja da je u većini tih tretmana potrebna krv, plazma, krvna zrnca i što-šta drugo što se može dobiti samo od donatora.

Koncept banke krvi za životinje ili baze životinjskih donora je relativno novi pojam, naspram transfuzije krvi koja kod ljudi postoji od 17. stoljeća i smatra se sasvim normalnom i svakodnevnom procedurom u bilo kojoj bolnici u svijetu, gdje svaki pacijent očekuje da će mu njegova krvna grupa ili plazma biti dostupna.

Ali ne znaju svi ljudi da su prvi eksperimenti s transfuzijom krvi napravljeni baš na životinjama. Royal Society u Londonu osnovan je 1661. godine, te se sastojao od uglednih znanstvenika koji su uskoro postali svjedoci prvih eksperimenata transfuzije krvi kod životinja. 1665. godine Richard Lower je prvi znanstvenik koji je uspio provesti transfuziju krvi među životinjama i kasnije transfuziju krvi između životinje i čovjeka.

Daljnji eksperimenti su pokazali velike nedostatke davanja i primanja krvi među raznim životinjskim vrstama te je donesen zaključak da se krv smije davati samo unutar jedne vrste. S razvojem transfuzije krvi, sve češćim eksperimentima na životinjama i ljudima nastala je potreba skladištenja krvi  i stvaranja raznih baza podataka. Između ostalog, otkriveno je i da životinje imaju krvne grupe te da je potrebno testiranje kako bi se u slučaju hitnog slučaja imala prava krvna grupa. Psi, na primjer, imaju čak 13 krvnih grupa, mačke imaju 3 krvne grupe – A, B i AB, a konji 8.

Banke krvi su bile prvi odgovor na problem nedostatka krvi, ali se s vremenom pokazalo da se krv može čuvati u hladnjacima do 42 dana, a plazma godinu dana. Banke krvi za životinje redovno organiziraju uzimanje krvi od zdravih kućnih ljubimaca te dobivenu krv razdvajaju na crvena krvna zrnca i plazmu. Donirana krv znači razliku između života i smrti, na primjer prilikom ozljeda, infekcija, intenzivnih krvarenja, raznih trauma i operacija.

Zbog roka trajanja krvi i plazme (kao i svega ostalog u životu) pokazala se boljom opcijom baza potencijalnih donora krvi koja omogućava pregled donora po adresi (što uvelike olakšava izbor potencijalnog donora prema hitnosti), prijevozu (imaju li ga ili ne) i dostupnosti ljubimaca.

Pasja baza donora je dokaz da je naše društvo razvilo empatiju za životinje, da su mladi svjesni da ljubimci nisu igračke, nego živući članovi obitelji koji bez nas ne mogu opstati. Kao njihovi zaštitnici dobili smo još jedno mjesto koje će nam olakšati najteže trenutke bolesti i ozljeda naših životinja, te mjesto koje pruža veće šanse za oporavak naših ljubimaca. Osobno, želim se zahvaliti Petri i svim donorima, koji su velikodušno upisali svoje ljubimce u bazu i postali članovi svjetskog kluba ljudi s velikim srcem. 😉

the_picture2

 

Jelena Ivanka Kramar