Osobno ne poznajem ni jednog vlasnika psa ili mačke koji na sebe gledaju kao „vlasnike“ ili na životinju kao „vlasništvo“. Kad pričaju o svojim ljubimcima, oslovljavaju ih kao svoje članove obitelji i tako ih tretiraju. Samo što rijeko koji čovjek razmišlja o bolesti ili nesreći svojeg ljubimca dok se ona ne dogodi, a kad se dogodi trči se veterinaru, plaćaju se operacije, zahvati i razni potrebni tretmani… Problem je što rijetko tko razmišlja da je u većini tih tretmana potrebna krv, plazma, krvna zrnca i što-šta drugo što se može dobiti samo od donatora.
Koncept banke krvi za životinje ili baze životinjskih donora je relativno novi pojam, naspram transfuzije krvi koja kod ljudi postoji od 17. stoljeća i smatra se sasvim normalnom i svakodnevnom procedurom u bilo kojoj bolnici u svijetu, gdje svaki pacijent očekuje da će mu njegova krvna grupa ili plazma biti dostupna.
Ali ne znaju svi ljudi da su prvi eksperimenti s transfuzijom krvi napravljeni baš na životinjama. Royal Society u Londonu osnovan je 1661. godine, te se sastojao od uglednih znanstvenika koji su uskoro postali svjedoci prvih eksperimenata transfuzije krvi kod životinja. 1665. godine Richard Lower je prvi znanstvenik koji je uspio provesti transfuziju krvi među životinjama i kasnije transfuziju krvi između životinje i čovjeka.
Daljnji eksperimenti su pokazali velike nedostatke davanja i primanja krvi među raznim životinjskim vrstama te je donesen zaključak da se krv smije davati samo unutar jedne vrste. S razvojem transfuzije krvi, sve češćim eksperimentima na životinjama i ljudima nastala je potreba skladištenja krvi i stvaranja raznih baza podataka. Između ostalog, otkriveno je i da životinje imaju krvne grupe te da je potrebno testiranje kako bi se u slučaju hitnog slučaja imala prava krvna grupa. Psi, na primjer, imaju čak 13 krvnih grupa, mačke imaju 3 krvne grupe – A, B i AB, a konji 8.
Banke krvi su bile prvi odgovor na problem nedostatka krvi, ali se s vremenom pokazalo da se krv može čuvati u hladnjacima do 42 dana, a plazma godinu dana. Banke krvi za životinje redovno organiziraju uzimanje krvi od zdravih kućnih ljubimaca te dobivenu krv razdvajaju na crvena krvna zrnca i plazmu. Donirana krv znači razliku između života i smrti, na primjer prilikom ozljeda, infekcija, intenzivnih krvarenja, raznih trauma i operacija.
Zbog roka trajanja krvi i plazme (kao i svega ostalog u životu) pokazala se boljom opcijom baza potencijalnih donora krvi koja omogućava pregled donora po adresi (što uvelike olakšava izbor potencijalnog donora prema hitnosti), prijevozu (imaju li ga ili ne) i dostupnosti ljubimaca.
Pasja baza donora je dokaz da je naše društvo razvilo empatiju za životinje, da su mladi svjesni da ljubimci nisu igračke, nego živući članovi obitelji koji bez nas ne mogu opstati. Kao njihovi zaštitnici dobili smo još jedno mjesto koje će nam olakšati najteže trenutke bolesti i ozljeda naših životinja, te mjesto koje pruža veće šanse za oporavak naših ljubimaca. Osobno, želim se zahvaliti Petri i svim donorima, koji su velikodušno upisali svoje ljubimce u bazu i postali članovi svjetskog kluba ljudi s velikim srcem. 😉
Jelena Ivanka Kramar