Piše:Rujana Jeger
Nečuveno! Ovo je razgovor tokom kojeg sam stigla postaviti jedno, jedincato pitanje! Jedno. Jedino.
Naime, dvije Petre – Petra Pajtak, začetnica ideje o osnivanju baze podataka pasa donatora krvi i Petra Puvača iz Udruge Sedma od devet, njezina suradnica na ovom projektu, nisu štedjele riječi – kada bi jedna zastala da duboko udahne, druga je nastavila misao! Iako je to (pitajte mog Jegera) naprosto nevjerojatno, ja sam tokom ovog razgovora uglavnom – šutjela i slušala. Dakle, samo da pojasnim (kad mi već nisu dale do riječi, mogu barem na svom blogu tipkati koliko želim) – Petra Pajtak (u daljnjem tekstu Pajtak) poslala mi je poziv za grupu Pasja baza donatora krvi i zamolila me da podijelim obavijest o ovoj važnoj i pametnoj inicijativi – i kako to obično biva, počele smo se dopisivati i jedno je vodilo ka drugome…. i eto…
BDNJ: Dvije Petre, odakle dolazi vaša zamisao o pokretanju baze podataka pasa donatora krvi?
Pajtak: Zamisao o pokretanju baze podataka pasa donatora krvi postoji već neko vrijeme, ali svaki put je to ostalo samo kao ideja.
Puvača: Među udrugama koje spašavaju pse s ceste vjerojatno je češće slučaj da im hitno treba donor, dok ostali vlasnici pasa vjerojatno ni ne razmišljaju o tome dok ne dođu u situaciju da im je to potrebno.
Pajtak: Tako sam se i ja početkom 2013. prvi puta našla u situaciji da su mi psi otrovani, no u prvi mah nakon dolaska kod veterinara sa starijim psom (labrador, 14 godina) koji je bio u lošem stanju, iako veterinari još nisu bili sigurni što je u pitanju vidjeli su da gubi puno krvi, da mu se krv ne zgrušava i rekli su mi da je potreban donor. Tada mi to nije bio problem, jer smo imali i mladu kuju koju smo nedugo prije toga udomili, pa je ona bila idealan donor. Kasnije je i onda pokazala iste simptome, i zaključili su da je riječ o trovanju. Stariji se pas nije izvukao, ali Toya je srećom i dalje s nama. Kasnije sam razmišljala kako sam imala sreće što smo imali dva psa pa nisam morala puno tražiti ni razmišljati gdje i kako pronaći donora za Tareka u što kraćem roku. Međutim, u zadnje vrijeme sve češće sam viđala na Facebooku postove u kojima se hitno tražio donor krvi za pse koji su bolesni, hitno morali na operacije i slično. Svaki put bi se javila u komentaru, ili nazvala ako je bio ostavljen kontakt broj, no svaki put prekasno, jer je donor već pronađen.
Puvača: Stvar je u tome da nije svatko u svakom trenutku dana online i ne vidi odmah post, ali odlično je da se u svakom od tih slučajeva odmah javilo više njih koji su bili u mogućnosti i spremni pomoći. Petra mi se javila kada se tražio donor za Aguilu ali je tada donor već bio pronađen preko fejsa, pa mi se ona onako potužila da uvijek vidi postove prekasno a ima izvrsnog kandidata. Isto je bilo i s mojom Annikom, u pravilu smo uvijek kasno vidjele postove na fejsu ali nam je jedan dan zazvonio telefon. Veterinarka iz kvarta je nazvala da pita imam li možda u Udruzi kakvog psa koji bi mogao biti donor jer je njenoj pacijentici loše i treba joj transfuzija a ja sam k’o iz topa ispalila da imam svoju Anniku, nju strpala u auto i spašen je pseći život.Ponekad su stvarno minute u pitanju, pesekica kojoj je Annika dala krv je dok se uokolo tražio donor već i arestirala, ali su ju srećom oživjeli i dočekala je transfuziju. Na postove na fejsu se uvijek netko javi i u pravilu sve prođe super, ali nažalost ponekad se taj netko javi prekasno ili je naprosto predaleko. Neki dan me zvala veterinarka iz ambulatne gdje inače idemo sa pitanjem imam li donora jer im je hitno trebala krv za njihovog pacijenta i ja sam nazvala Petru i Zolo je priskočio u pomoć. Vjerojatno bi se i preko fejsa pronašao donor ali ovako je bilo puno brže.
Pajtak: Kako ja sada imam mladog, zdravog i velikog psa, znam da za njega nije nikakav problem donirati krv, isto kao ni meni da ga odvezem i tako nekome pomognemo. Zato sam rekla Petri da me u slučaju potrebe odmah kontaktira direktno na mobitel. I tako je prije nekoliko dana stigao poziv, Zolo i ja smo uskočili u auto i krenuli kod veterinara gdje je Peci čekao naš dolazak da krene na operaciju. Zolo je donirao 0,5l krvi. Peciju se nažalost kasnije pogoršalo i nije se izvukao, ali nama je drago da smo mogli pomoći, jer i sam Peci je donirao krv kada je drugima bilo potrebno i bilo bi tužno da se nije nitko odazvao kada je njemu zatrebalo. I tako sam pokrenula razgovor s Petrom o pokretanju baze, što sam isti dan realizirala otvaranjem grupe na fejsu i baze na Google docsima.
Puvača: Cilj je prikupiti podatke o psima koji su potencijalni donatori krvi, lokacijama na kojima se nalaze kako bi u što kraćem roku došli do onih kojima je krv potrebna i kontaktima vlasnika kako bi se skratio proces postanja i zivkanja okolo, jer u tim situacijama vrijeme je ključno. Baza je vrlo važna ne samo zbog skraćivanja vremena nego i zbog toga što psi baš kao i ljudi moraju napraviti pauzu između davanja krvi i zato je važno da baza bude što veća. Sad najčešće “nastradaju” psi od veterinara koji siroti upravo zbog nedostatka prave baze uskaču i češće nego što bi trebali u hitnim situacijama. Zato je važno da uvijek imate veterinara koji ima velikog psa koji je s njim u ambulanti, zlu ne trebalo 🙂
Pajtak: Za sada imamo preko desetak upisanih u bazu, no nadam se da će taj broj rasti iz dana u dan. A i baza se već drugi dan pokazala korisnom kad smo nazvali upisanu Carmen koja se sa svojom Tarom odmah odazvala, na čemu im veliko hvala i čime su pokazale korisnost cijelog projekta. Svi mi koji imamo i volimo ove čarobne četveronožne čupavce nadamo se da nam nikada neće zatrebati kontakt iz baze, ali ako dođe do toga vjerujem i znam iz osobnog iskustva da u toj situaciji nitko od nas ne želi čekati, strepiti i zivkati okolo.
Puvača: Plan je da napravimo i što bolje popunimo tu bazu podataka donora za cijelu Hrvatsku, da bude dostupna svima kojima može zatrebati i da ju podijelimo s veterinarima.
Pajtak: Ako uspijemo u tome, a vjerujem da hoćemo, minimalizirati će se vrijeme pronalaska i dolaska donora u hitnim slučajevima i time spasiti koji pasji život. Znam i da su mnogi zabrinuti za svoje ljubimce u slučaju da doniraju krv, no ako pas udovoljava uvjetima za doniranje stvarno nema razloga za brigu. Moj je Zolo ostao živahan kao i inače nakon što je dao krv, to nikako nije utjecalo na njega, a vjerujem da isto mogu potvrditi i ostali koji su to napravili sa svojim psima. Zato pozivamo sve koji imaju pse koji odgovaraju uvjetima da se upišu u bazu, a one čiji su psi premali ili prestari da se upišu, da svakako podijele s prijateljima jer nitko od nas ne zna kada će našem psu zatrebati donor.
Puvača: Na ovaj način svi možemo pomoći psima i jedni drugima, a ne košta nas ništa osim malo vremena da se upišemo u bazu i telefonski poziv u trenutku kada zatreba. Evo, ja sam u proteklih mjesec dana bila s obje strane transfuzije krvi: prvo je moja Annika išla spašavati život, a onda smo mi tražili donora da spasi život naše štićenice Aguile. Sva četiri psa sada su živa, sretna i vesela zahvaljujući transfuziji.
Stoga vas sve tri lijepo molimo – ukoliko vaš pas odgovara kriterijima za donatora krvi – da unesete vaše podatke ovdje, pošaljete na grupu Pasja baza DK na Facebooku ili na mail Udruge Sedma od devet, ili na mail pasja.baza@gmail.com. Naravno, bilo bi također sjajno kada biste podijelili ovu vijest sa što više svojih kontakata, kako bi se baza dopunila i proširila, a time i povećale šanse da se spasi što više naših i vaših najboljih prijatelja.
